Turske vlasti uhapsile su do sada nekoliko osoba, među kojima ima i investitora, koje se sumnjiče za nesavjesan rad, čime su doprinijeli rušenju objekata.
Hiljade zgrada uništeno je u razornim potresima jačine 7,7 i 7,8 stepeni po Rihteru, koji su 6. februara potresli područje Turske. Grad Kahramanmaraš pretrpio je ogromnu štetu, a veliki broj objekata koji se urušio zidan je posle 1999. godine.
Turske vlasti uhapsile su do sada nekoliko osoba, među kojima ima i investitora, koje se sumnjiče za nesavjesan rad, čime su doprinijeli rušenju objekata.
Čitav svijet šokiran je prizorima razorenih zgrada, a najveću pažnju jeste privukla činjenica da su se novoizgrađene zgrade rušile kao kule od karata.
U Malatiji srušila se zgrada sazidana prošle godine, koja je navodno građena “u skladu sa pravilnikom o zemljotresima”, a navedeno je i da su korišćeni najbolji materijali.
S obzirom na to da je Turska trusno područje svi se pitaju zašto brojni investitori nisu poštovali pravilnike i gradili objekte za koje su znali da ne mogu da izdrže jače potrese.
Prof. dr Mustafa Erdik, inženjer koji je stručnjak za zemljotrese, ističe da je u ovako razornim potresima šteta neizbježna, ali da treba izbjeći “duplu štetu”.
“Moramo da istaknemo da je ovo bio zaista snažan zemljotres. Podsjetimo na sličan zemljotres u San Francisku 1906. godine. Tada je 80 odsto građevina bilo uništeno ili je izgorilo. Šteta je neminovna u zemljotresima, sigurno je da će biti štete, ali ne bi smjelo da se dozvoli da bude “duple štete””, kaže Erdik.
On je i objasnio na šta misli kada kaže “dupla šteta”.
“To znači da se svi spratovi preklope i popadaju. Ova vrsta štete je čest u zemljotresima. Postoje zgrade koje su ostale da stoje, ali su stravično oštećenje. Ne smijemo takve zgrade nazivati neoštećenim. U normalnom zemljotresu postoje teško oštećene, uništene, djelimično oštećene, manje oštećene i ne oštećene zgrade. Mora da se razlikuje vrsta štete”, rekao je profesor.
On kaže da do teških oštećenja dolazi uslijed nepoštovanja pravilnika o izgradnji.
“Ukoliko pratite svaki detalj pravilnika i u skladu sa njim zidate, možete da sazidate solidnu zgradu. Zato što, ako pratite ove regulative, osim dobrog kvaliteta materijala poput betona i gvožđa, sve od detalja – stubova i greda do upotrebe rebrastog čelika postaje čvršće. Nedostatak toga dovodi do neželjenih oblika oštećenja. Da se 100 odsto poštovala specifikacija, i dalje bismo vidjeli štetu, ali ovakva oštećenja ne bi bila”, kaže profesor.
On kaže da pojedinci kažu da je to “mali detalj”, da neće biti ništa, te da brojne greške prilikom izgradnje stubova nisu učinjene iz želje da se štedi na meterijalu, već zbog toga što su nadležni za izgradnju bili nemarni.
Erdik kaže da je veći problem to što ljudi koji znaju i vide ove propuste, odluče da ostanu nijemi.
“Ne postoji pritisak u komšiluku da se takve stvari promjene. Recimo, neko vidi da u njegovoj ulici niče zgrada koja nije kako treba… I čuje da nešto nije kako treba, ali nikome to ne prijavi”, kaže Erdik.
Politikolog i sociolog dr Baturaj Jurtbaj kaže da, ako zemljotres pogledamo iz socijalnog ugla, treba da uzmemo u obzir da je nastala šteta uticala na sve vrste radnji i diskusa u društvu.
“Drugačije je vrijeme nakon zemljotresa, i ono druže traje. Tačnije, u tom vremenu vidimo pravi uticaj zemljotresa na društvo. U izgradnji poslije zemljotresa… Odnosi među ljudima u nekom kraju ili regionu se mijenjaju. Zemljotresi i prirodne nepogode stvaraju traume, ljudi postaju melanholični i dugo pate”, kaže Jurtbaj.
U Turskoj, kako kaže, kupovina nekretnine se vidi kao investicija, i uvijek ima taj kupi-prodaj momenat. Kaže da nekad ni dvije generacije ne žive u tom objektu.
“Istina je, ljudi u Turskoj se ne vezuju sa kuće, stanove, oni to vide kao stvar koja se kupuje i prodaje. Zbog ovoga i ne haju o načinu na koji se gradi, jer se misle: ‘Ionako ću to da prodam’. Trebaće mnogo vremena da se ovakvo mišljenje promijeni. Nažalost, mi to vrijeme nemamo”, rekao je Erdik.
Erdik ističe da je odgovornost najveći problem u Turskoj.
“Ako je zgrada imala sve dozvole, a uništena je u zemljotresu, onaj ko je izdao dozvole trebalo bi da snosi odgovornost”, smatra profesor.
On kaže da bi građevinci i izvođači u ovakvim slučajevima trebalo da ostaju bez licenci, baš kao što se to dešava ljekarima.
Vjeruje se da samo u Istanbulu postoji oko 40.000 zgrada koje bi trebalo da budu ojačane, pogotovo zbog toga što se i u tom području očekuju jaki zemljotresi.