Otac kojem je umro sin u iskrenoj ispovijesti je otkrio kroz koje faze tugovanje je prolazio.
Doktor Endru Dejvidson je američki vojni psiholog koji radi s ratnicima povratnicima koji se suočavaju s gubitkom nekoga ko im je blizak i otkriva da su faze tugovanja mit.
Kada se govori o karakteristikama tuge kao što su poricanje, ljutnja, depresija i ostale, on smatra da tek treba da pronađemo potpuno prihvatanje stvarnosti.
Evo 10 najvećih laži koje je Endru govorio sebi kad mu je si naprasno umro
1. Prestaćete tugovati nakon godinu dana
– Volio bih da je istina, ali nije vjerovatno. Svako je na različitoj vremenskoj liniji. Kad mi je sin umro, nisam želio da se osjećam bolje. Prva godišnjica bila je izuzetno teško vrijeme i da, osjetio sam olakšanje, ali nastavljam da tugujem – priznaje.
2. Vi ste psihički bolesni ako vidite mrtve
Endru se ne slaže.
– Nema šanse. Vidjeti svoje voljene znači da vam nedostaju. Moguće je da imate nedovršenog posla s njima ili možda niste bili spremni na njihov odlazak. Vidjeti ih znači da vam je stalo. Niko ne zna kako se to događa jer niko nema odgovore na najteža životna pitanja – objašnjava.
Čuti ih, pronaći novčić, vidjeti leptira ili čuti posebnu pjesmu u ključnom trenutku nije praznovejrje.
– To je odnos, način kontinuiranog kontakta koji vas ispunjava nadom. Kao psiholog mogu to da objasnim, ali kao otac ne trebam objašnjenje – dodaje Dejvidson.
3. Prestani da plačeš, osjećaćeš se još gore, a i izgledaš slabo
Plakanje, bez obzira jeste li muškarac ili žena, zdrava je funkcija koja čisti vaše tijelo od toksina. Može da se čini uznemirujućim da vidite nekoga kako plače, ali to je njihov način nošenja s boli.
4. Niko ne zna za tvoju bol
– Ne baš. Povezanost s drugima, koji su doživjeli gubitak djeteta, osjećam kao da smo dio jedinstvenog kluba. Dobro je biti u njihovoj blizini jer znaju da su riječi ponekad besmislene i da je zagrljaj ono što mi treba. Imam i prijatelje koji ni nemaju djecu, i oni takođe razumiju. Iako niko ne zna tačno šta osjećam, kad bar pokušaju, osjećam se lakše – ističe on.
5. Morate odmah da “ustanete”
Prisiliti sebe da se odmah vratite u ‘normalu’ nije uvijek najbolja stvar.
– Pokušao sam da se vratim na posao, ali jednostavno nisam bio spreman pa sam pronašao druge načine da budem produktivan. Povratak na prethodni način života bio je poguban za mene. Promenio sam se i nisam htio da se vratim u svoj stari svijet – kaže.
6. Svijet je nepravedan
Ne baš, ali nije ni pravedan. Svijet je jednostavno takav. A na vama je da odlučite šta ćete učiniti u vezi s tim. Hoćete li se osamiti u svojoj kući, ili ćete prepoznati koliko je kratak, dragocjen i smislen – na vama je.
7. Sebični ste ako želite da umrete
– Ovo je bilo teško za mene. Nije neuobičajeno poželjeti da budete s voljenom osobom. Boli te, želiš da bol prestane, ali još važnije, želiš da budeš s njima. Vaša apatija prema životu ne znači uvijek da ste sebični. Život je upravo bio veoma bolan, logično je da ne želite ponovo da budete povrijeđeni. To znači da o tome trebate da razgovarate s nekim ko vas razumije – savjetuje Dejvidson.
8. Ne biste trebali da se ljutite
– Pogrešno. Bog je bio ljut kad mu je sin umro i bio je ljut kad je moj sin umro. Možete da budete ljuti. Potrebno je vrijeme da prođete kroz svoju ljutnju i shvatite da je sa slobodom koju nam je Bog dao došla i mogućnost da se dogode loše stvari – objašnjava on.
9. Molitva je besmislena jer su ionako umrli
– Potpuno shvatam ovo, ali to je laž. Nisam se molio mjesecima, ali kada jesam, nešto se dogodilo. Počeo sam da se povezujem, počeo sam da osjećam milost. Počeo sam da opraštam. Počeo sam da se nosim sa svojim bijesom. Govorio sam o tome, a sada se obraćam drugima. Sada imam priču – ističe on.
10. Ne popravljaš se
Ovo je možda najveća laž. Pogledajte gdje ste danas u ondosu na juče, u poređenju s prošlom nedeljnom ili prošlom godinom. Malim koracima. Imaćete padova, ali postajete bolji.
– I evo jedne laži koju sam sam stavio u kategoriju ‘Ja sam kriv’. Prirodno je da se osjećate odgovornim. Ponekad se to naziva krivicom preživjelog. Ponekad se to zove biti roditelj. Često oni koji rade najbolje osjećaju najgoru krivicu. Trebalo bi da bude suprotno, ali ljudi koji su najbliži imaju tendenciju da osjećaju najveću bol – pojašnjava.
Bez obzira na situaciju, često se osjećamo da bi, da smo učinili nešto drugačije, osoba danas bila živa, čak i ako nismo u istom stanju.
– Mi ne biramo smrt, ona bira nas. Istine koje trebate da zapamtite su sljedeće: Nikada nećeš biti isti. Ovo nije mit, već je to vaš izbor ako želite biti bolji. I trebaće vremena. Dajte sebi to vrijeme. Da, možda uvijek imate rupu u srcu, ali vidjeti novi život i videti rast u svijetu oko vas daće vam nadu. Vi imate svrhu. Da. Imate priču. I svijet to treba da čuje… – zaključuje Dejvidson.
(Stil)