NAJTRAGIČNIJA LJUBAVNA PRIČA U JUGOSLAVIJI: Boško i Admira zagrljeni otišli u SMRT, a razlog TJERA SUZE NA OČI

Prije skoro tri decenije završila se jedna velika ljubav – poginuli su “sarajevski Romeo i Julija”, Srbin Boško Brkić i muslimanka Admira Ismić.

Priča o Srbinu Bošku Brkiću i muslimanki Admiri Ismić podigla je cijeli region na noge. Postala je simbol tragične ljubavi, ali i vjernosti do smrti. Jednu veliku nadu sasjekli su 18. maja snajperski hici na mostu Vrbanja u Sarajevu. Mladi i zaljubljeni, iako različite nacionalnosti u vreme kada je to bilo gotovo nemoguće, spremali su se da se venčaju i napuste nepodnošljivu stvarnost.

Boško i Admira Ismić su 1993. godine odlučili napustiti ratom razoreno Sarajevo i otići u obećanu zemlju gdje će nesmetano živjeti svoju ljubav i mladost.

Došli su u kontakt na sarajevskoj Olimpijadi, a njihovo prijateljstvo ubrzo je preraslo u ljubav, koja se nastavila i kada je glavni grad Bosne i Hercegovine gađan granatama. Kada je počeo rat, Boško je odlučio ostati – zbog nje, a Admira je odlučila otići – zbog njega.

Dvoje zaljubljenih mladića, sunčanog 18. maja, krenulo je prema selu Grbavica, koje je tada bilo pod kontrolom Vojske Republike Srpske, kako bi stekli slobodu. Oboje su imali 25 godina. Preko posrednika je unaprijed dogovoreno da nijedna strana neće pucati dok Boško i Admira prelaze most.

A post shared by Dnevni avaz (@dnevniavaz)

Plan je bio savršen, a mladom zaljubljenom paru smiješila se lijepa slika budućnosti. Dok su prelazili Vrbanjski most, držeći se za ruke sa Admirom koja je povremeno skakala i smješkala se zajedno, snajperski hici prodiru su sunčanim sarajevskim nebom i padali na simbole vječne ljubavi.

Boško je prvi pao i njegov život je odmah ugašen. Sljedeći metak pogodio je Amiru dva koraka od njega. Teško ranjena devojka je poslednjim atomima snage uspela da dopuzi do mrtvog Boška i, pripijena uz njega u zagrljaju, ubrzo izdahne.

A post shared by Tamara (@mali_medo_hr)

Tijela nesretnog para ležala su na mostu Vrbanja devet dana na “ničijoj zemlji”, jer su međunarodne snage odbile da pomognu u uklanjanju tijela, a nijedna zaraćena strana, iz straha od druge, nije smjela da reaguje. Konačno, devetog dana, Vojska Republike Srpske je uklonila tijela.

Pokopani su u Lukavici, ali su 1996. godine, na zahtjev Admirinih roditelja, njihova tijela prebačena na sarajevsko groblje Lav. Svoj blagoslov za ovu akciju dala je i Boškova majka.

A post shared by Michelle Ho (@michelle_hk_)

U svjedočenju bivšeg operativca bošnjačke tajne službe AID Edina Garaplije, danog u Tužilaštvu Kantona Sarajevo, za smrt Boška i Admire okrivljeni su pripadnici tajne muslimanske terorističke jedinice “Ševe”. Za ovo ubistvo Garaplija je optužio Nedžada Herendu, koji je neko vrijeme bio na čelu “Seve” i Dragana Šošića, pripadnika ove jedinice, piše Istorijski zabavnik.

Istina je da istraga nikada nije sprovedena i ne zna se sa sigurnošću šta se dogodilo i do danas niko nije odgovarao.

Ovu tragičnu priču o dvoje ljudi koji su htjeli napustiti grad u kojem je vladalo ludilo prvi je u svijet poslao američki novinar Kurt Schork, čija je želja bila da budu sahranjeni u blizini grobova Boška i Admire. Nakon što je i sam preminuo, tokom izvještavanja u Sijera Leoneu, dio pepela pohranjen je pored groba nesretnog para iz Sarajeva, Istorijski zabavnik.

CBS je 1994. godine snimio dokumentarni film “Romeo i Julija u Sarajevu”. Na albumu Banranjeni pušenja “Radovi na cesti” jedna pjesma se zove jednostavno – “Boško i Admira”.

“Kakva Julija, kakav Romeo, niko se tako nije voleo i niko neće dok Miljacka teče”, kaže njen refren.

 

Izvor:(stil.kurir)

Visited 1 times, 1 visit(s) today

Be the first to comment

Leave a Reply