MARKO IZ BOGATIĆA IZGUBIO TORBU PUNU NOVCA U ŠUMI: Oblio ga hladan znoj, a onda mu je ZAZVONIO TELEFON: “Baš je TEŠKA U RUCI”

Kada su mu lopovi prije dvije godine obrali oko dvije tone zrelih trešanja iz voćnjaka u polju, Marko Pejdić iz Bogatića je s razlogom bio ljut i razočaran. Čak i danas ga “drži” bes jer lopovi nikada nisu pronađeni, ali mu se nada u poštenje i ljudskost vratila na velika vrata jučer kada mu je jedan mještanin vratio torbicu punu novca koju je izgubio u šumi.

– Išao sam u šumu, oko dva kilometra daleko od naselja, da pogledam i premjerim stabla koja treba da se sijeku. Parkirao sam se na poljskom putu i pošto je sunce ugrijalo i postalo vrućina skinuo sam torbicu koju uvijek nosim oko vrata i stavio je na krov, a jaknu i mobilni telefon ostavio u automobilu. Začas sam premjerio stablo i krenuo nazad kući i kada sam stigao do naselja sjetio se da sam imao i torbicu. Stao sam, pretresao auto, nigdje je nije bilo – priča Marko.

Torbicu nije pronašao ni kod kuće, pa se iznerviran vratio u šumu da bi je tražio “na licu mjesta”. I ova potraga je bila neuspješna, a priča dobija obrt kada je pozvala komšinica Milena.

– “Marko, tražila te policija, pronađena je torbica, javi se u stanicu”, rekla mi je komšinica, a kada sam završio razgovor vidio sam i nekoliko propuštenih poziva iz policijske stanice. Pozvao sam, a službenica kaže da u stanici čeka čovjek koji je pronašao torbicu i neće da ide dok ne dođem – nastavlja Marko.

Torbicu je u stanicu doneo Mišo M. koji ju je slučajno ugledao pored puta kada se traktorom vraćao sa njive i poslije dugog premišljanja je uzeo sa namjerom da je vrati nepoznatom vlasniku.

– Iz kabine sam uočio torbicu pored puta. Od kože, teška u ruci, pa sam pitao čija može da bude i šta li je u njoj, da li je neko izgubio ili možda ukrao pa bacio. Kroz glavu mi je prošlo kako neko može da pomisli da sam je ja ukrao pa sam odustao od namjere da je ponesem. Znam da je nezgodno kad izgubiš nešto i normalno je da se nadaš da to neko pronađe i vrati. Neprijatna je situacija, iskreno da kažem – priča Mišo koji se potom sa torbicom uputio u policijsku stanicu.

Dežurni policajci su po karticama otkrili čija je torbica, a Mišo je insistirao da sačeka Marka u stanici i zajedno se uvere da ništa iz nje nije nestalo.

Osim kartica u torbici su bile porodične fotografije, lijekovi i oko 50.000 dinara. Marko je izbrojao 5.000 i uz zahvalnost ponudio Miši kao nagradu, što je ovaj uporno odbijao da uzme.

– Ma kakva nagrada, ne dolazi u obzir, govorio je i nije htio da uzme novac. Pristao je da ga častim pićem u kafani. Jedno, drugo i još poneko, pa smo ostali na ručku i dugo razgovarali – ispričao je Marko.

Telegraf

Visited 1 times, 1 visit(s) today